srijeda, 17.01.2007.
kao pahulja
|
slušam zvukove
pada pahulja koje se tope na ugaslom životu raja... jedna za drugom, kristalne padaju i tope se svaka za sebeili se ujedinjavaju i tako preživljavaju... sama za sebe, pahulja predivna, prečista, bijela, pada i umire... a u masi drugih čini gomilu i ne vidi se... sama, jedinstvena ostaje s drugima, ona živi dok duša umire... |
nedjelja, 17.12.2006.
umiranje jedne duše
u skrivenom glasu kaosa
gdje jutarnja rosa isparava oblaci nalaze tišinu i mir za spas one duše koja napušta svijet... ...i odlazi... ovaj put bez povratka napušta svijet zauvijek kao voda sa zamagljenog stakla... rastapa se postojanje te duše koja umire u život i glas postaje riječ napisana ljepotom kojom odiše to bivše postojanje... odlazi u nadu budi se, kap pretvara u pahulju, a tijelo ostavlja u kamenoj kutiji odmah do one duše koja je nekoć hodala snovima i ostaje živjeti samo u onim srcima gdje se za života slobodno kretati mogla... |
